Ovako to kod nas obično bude, kaže žena: vidjela sam da Ryanair ima super ponude za letove, pa ako hoćeš da rezerviramo? Odgovor je bio jasan: Može!
I tu onda staje naša priča oko putovanja jer meni je u principu više-manje svejedno gdje idemo. Ok, Tajland i Japan su nekako moje uvijek bile najveće želje i tu reagiram, ali i pobunio bih se da je neka lokacija koja mi ne djeluje baš dobro (iako ni ne znam da takvo što postoji). Prvu smo riješili, a i drugu ćemo nadam se za par godina dok djeca odrastu, tako da pamte taj godišnji.
- Sve ovo vam je bilo od pomoći? Možete me slobodno počastiti kavom.
Prije dvije godine smo bili na Malti, a sada je odluka pala na Kanarske otoke, točnije Lanzarote gdje smo bili 9 dana. Pred kraj godišnjeg mi je žena rekla da nije ni proučavala baš Lanzarote, nego da joj je to bilo zanimljivo jer ima direktan let iz Zagreba, a to je svakako za putovanja s djecom jedan od važnijih kriterija. I od tako nekog banalnog razloga, zbog dobre cijene karata i direktnog leta, došli smo do toga da je ovo bio jedan od boljih izbora za godišnji.
O Lanzaroteu
Lanzarote je jedan od najstarijih otoka Kanarskog arhipelaga, vulkanskog podrijetla i oblikovan erupcijama koje traju milijunima godina. Smatra se da je upravo Lanzarote bio među prvim naseljenim kanarskim otocima zbog blizine afričke obale i povoljnih vjetrova. Prvi poznati stanovnici bili su domorodački narod, rođaci Guanchea s drugih kanarskih otoka, koji su živjeli u malim zajednicama i bavili se stočarstvom. U antičko doba otok se u mitovima spominjao kao dio “Sretnih otoka” na rubu tada poznatog svijeta.
Europljani na Lanzarote stižu u 14. stoljeću, a početkom 15. stoljeća normanski plemić Jean de Béthencourt osvaja otok za kastiljansku krunu i osniva prve trajne kolonije. Slijedi burno razdoblje napada gusara, trgovine vinom i stočarstvom, dok lokalno stanovništvo postupno nestaje kroz ratove, bolesti i asimilaciju. Između 18. i 19. stoljeća snažne vulkanske erupcije, posebno u području današnjeg Nacionalnog parka Timanfaya, potpuno mijenjaju krajolik i stvaraju dramatične ”mjesečeve” prizore po kojima je otok danas prepoznatljiv.
U 20. stoljeću Lanzarote od siromašne, poljoprivredne periferije Španjolske polako postaje turistička destinacija, osobito nakon razvoja charter letova pedesetih i šezdesetih godina. Veliku ulogu u očuvanju identiteta i pejzaža imao je umjetnik César Manrique, koji je poticao sklad između arhitekture, prirode i turizma. Danas je Lanzarote dio autonomne zajednice Kanarskih otoka, poznat po zaštićenoj vulkanskoj prirodi, vinogradima u kraterima i osjećaju da šećeš po nekom drugom planetu, nešto kao hrvatski Pag na nekim dijelovima.
Prema zadnjim podacima iz 2025. godine na Lanzaroteu živi oko 170.000 stanovnika i to je rekordna brojka. U istoj godini je gotovo 3.5 milijuna turista posjetilo otok, a samo iz Velika Britanije ih je bilo više od 1.7 milijuna, a prognoze kažu da će ta brojka još samo rast iz godine u godinu.
Smještaj, karte
Krenimo redom. Za nas četvero su povratne karte za Ryanair ispale 350 eura, s uključenom velikom prtljagom i osiguranjem s mogućnošću otkazivanja. Doslovno dan-dva prije nismo znali hoćemo li putovati jer je Aria imala visoku temperaturu, tako da je ta stavka za otkazivanje uvijek poželjna. Let je bio jako ugodan, djeca su super izdržala tih 4 i pol sata, a Stjepan je i na Kanarima proslavio svoj 8. mjesec.
Smještaj u hotelu THB Royal na južnom dijelu otoka, koštao je 1700 Eura, s uključenim doručkom. U pitanju je hotel koji ima dva vanjska bazena od kojih je jedan grijani, doručak je solidan, sobe su prosječne, ali imaju super terase. Ne patimo na neki luksuz, tako da nam je smještaj kao takav bio dobar. Samo nam nikako nije bilo jasno to da kupaonica nema nikakvu ventilaciju, nego se doslovno trebaju otvoriti vrata od smještaja i kupaonice da bi dobili ”ventilaciju”. Također ono što ćete vidjeti na gotovo svakom smještaju i restoranu je natpis da toalet papir ne bacate u školjku nego u smeće pored. Voda nije za piće nigdje, ali kupovna se lako nađe na svakom koraku po malim cijenama.
Nakon smještaja smo uzeli i rent a car, plati se prilikom preuzimanja auta. Putem kompanije Ciceron smo uzeli Peugeota 3008, automatik. Kod čekanja za rent a car su nas zvali sa susjednog štanda gdje je brend Cabrera Medina. Ustvari je u pitanju ista kompanija. Za 280 Eura za 9 dana cijena je stvarno i više nego povoljna, s uključene dvije autosjedalice za djecu, hibridnim modelom Peugeot 3008 s automatikom.
Dnevni troškovi između 100 i 200 Eura
Prije nego se vratim na sami putopis, evo još malo servisnih informacija. Nismo točno računali, ali prosjek troškova o danu bio je između 100 i 200 Eura. Nakon doručka u hotelu bi se uputili na neke od lokacija, a npr. najskuplji je bio izlet u Rancho Texas gdje su nas ulaznice ispale 120 Eura. Skupo je, ali je to bilo i dobrim dijelom opravdano, više ću pisati poslije o tome. Za ručak smo uvijek uzimali predjelo, nekada juhu za dijete, glavno jelo i pića, a cijena bi za takav ručak bila između 50 i 70 Eura.
Volim povlačiti paralele sa Zagrebom i sve ono što ima Lanzarote bi bilo savršeno kada bi bilo primjenjivo kod nas. Odlične ceste s dosta širokim trakama, dobra kultura vozača u prometu (možda zbog jako puno rent a cara i turista), rijetko kada bude semafor, promet se regulira kroz kružne tokove. Gužve nismo doživjeli. Cijeli Lanzarote bi se mogao opisati kao: jednostavan i logičan.
Oni koji su bili ovdje sigurno shvaćaju o čemu je riječ, sve je tako nekako prirodno, arhitektura je ujednačena, nema divljanja oko gradnje, mjesta na kojima smo bili su lijepo uređena, veliku pozornost pridaju samoj prirodi i biljkama.
Temperature
Dok su krajem siječnja u Zagrebu temperature bile u minusu, mi smo ovdje bili u kratkim rukavima i tražili hlad na +20. I to je upravo najveća prednost, ne preferiramo previše zimu (u životu nisam bio na zimovanju, pa ne znam jesam li nešto propustio), tako da je siječanj s kratkim rukavima uvijek odličan izbor. Od 9 dana je vrijeme bilo li-la 2 dana, ovo ostalo je bilo sunčano.
Tijekom zimskog perioda prosječne temperature su oko 20 stupnjeva, a u ljetnom 27-29 stupnjeva Celzijevih.
Kada sam se raspitivao kod nekih koji su bili na Lanzaroteu i općenito malo guglao, zaključili smo da bi smještaj oko sredine otoka bio možda najbolji, ali da na jugu najmanje puše. Tako da je odluka pala da odemo na jug jer je on više za obiteljski turizam, a također što se tiče puhanja, na izletima smo stvarno i osjetili da sjevernije više puše. Najveći je nedostatak naravno taj da je većina atrakcija prema sjeveru, tako da svaki dan bude vožnje oko 30-40 minuta do nekog odredišta, ali to je i zanemarivo. Osim kada vam djeca viču u autu, onda ta vožnja djeluje kao 4 sata.
Zaista smo jako puni pozitivnih dojmova, jer da netko pita bi li se opet vratili tamo, odgovor bi bio jednoglasan: naravno! U nastavku donosim pregled svih lokacije koje smo prošli i nadam se da će danas-sutra nekome biti od pomoći. Za izradu plana sam koristio i Perplexiti i bio je od pomoći.
Cijene
Valuta je Euro, naravno jer je ovo dio Španjolske i EU. Pronaći ćete Interspar, Lidl, Hofer i brojne druge dućane, a u usporedbi s Hrvatskom bi rekli da su cijene tu negdje, a za brojne proizvode i jeftinije. Ono na što se trebate naviknuti je da kupujete vodu jer voda s pipe nije za piće, ali cijena vode je jako jeftina. U Playa Blanci bude Marina Rubicon Market, ukratko sajam/tržnica srijedom i subotom, to preporučamo, a doslovno i svaki najmanji štand nudi plaćanje karticama. Tako da ćete gotovo svugdje moći platiti karticom.
Arhitektura
Ono što je posebno zanimljivo je arhitektura na velikoj većini mjesta. Sve je tako lijepo i planski građeno, ujednačene boje. Obzirom da živim u Zagrebu, ovakve stvari su ono što me posebno oduševi, točno se vidi da se poštuju određene norme i pravila kod gradnje. Ne mogu tvrditi da je ovo baš na svakom kutu Lanzarotea, ali u mjestima u kojima smo bili smo upravo takvo stanje i zatekli.
Posjetili smo i glavni grad Lanzarotea imena Arrecife. Tu se točno vidi da je to grad za život, gdje i živi više od 70.000 stanovnika, nešto je drugačija arhitektura, ima puno zgrada, administrativnih službi i slično. Šetnica u gradu je vrhunska, puno njih trči, zabavlja se u obližnjem skate parku. Ono što mi se nije svidjelo je što smo tu prvi put osjetili velike prometne gužve, bilo je oko 16:00 sati i jedva smo čekali parkirati i dalje hodati. Kada smo kod parkinga, na gotovo svim mjestima on je besplatan, tako da bravo za Kanarske otoke!
Hrana
Hrana na Kanarima posebna je priča. Dakako da je u pitanju španjolska kuhinja s klasičnim kanarskim jelima, a neka od njih su: papas arrugadas con mojo – ukratko krumpir kuhan u jako slanoj vodi, a uz njega uvijek idu umaci mojo rojo i mojo verde. U pitanju su crveni i zeleni umaci, a jedan je blag, drugi obično ljući, ali što točno ide u njih nisam siguran, znam samo da su uvijek bili odlični.
Najčešći tapasi/predjela koja su u ponudi: Tortilla española (omlet s krumpirom i lukom), Croquetas (kroketi, najčešće od pršuta, piletine ili bakalara), Calamares a la romana ili a la plancha (pržene lignje u pohu ili na žaru), Gambas al ajillo (kozice u maslinovu ulju s češnjakom i čilijem), Pimientos de Padrón (male zelene papričice pržene na ulju, posoljene), Queso de cabra a la plancha (grilani kozji sir, često s mojo umakom). Treba ih probati sve jer su uvijek ukusni. U kojem god restoranu da smo bili ono što se isticalo je usluga. Konobari su odlično raspoloženi, znaju i koju riječ hrvatskog, a negdje vas na kraju počaste i slasticom ili nekim alkoholom. Upravo je to nešto što nas je jako veselilo, jer kada su zaposlenici tako dobre volje, sve je odmah u startu bolje. U jednom restoran usu čak kćerki dali toliko slatkiša da je mogla valjda narednih tjedan dana jesti i još bi joj ostalo.
Morske plodove svakako treba probavati jer su Kanari takva destinacija gdje to ipak i je prirodno. Kada smo kod morskih plodova, Secreto del mar je restoran koji nas je na prvu privukao, nismo očekivali previše jer je to ustvari samo jedna u nizu restorana uz šetnicu. Iako je hrana ukusna, moram priznati da mi se još nikada nije dogodilo da u restoranu ostanem gladan jer nakon predjela i glavnog jela gdje sam uzeo lignje na preporuku konobarice, šokirali smo se. Naime, bilo je dovoljno da tri puta ubodem vilicu prema tanjuru i lignji više ni ikakve hrane nije bilo. Za 25-30 Eura koliko to jelo košta, ne vrijedi ni pola tih novaca. To nam je bilo jedino čudno/loše iskustvo što se tiče restorana.
Playa Blanca
Prvi dan smo stigli u hotel u oko 20:00 sati, tako da smo nakon smještaja platili večeru u hotelu i to je to. Da nismo s djecom, otišli bi navečer upoznati malo dio u kojem smo smješteni, ali za ovakav obiteljski izlet to je čekalo sutrašnji dan. Tako da smo otišli do Playa Blance i iskoristili cijelu šetnicu na tom dijelu grada. Pješčane plaže su mi uvijek favoriti, tako da je i cjelokupan dojam bio odličan. Ono što smo primijetili još u hotelu je činjenica da popravljamo prosjek godina, bili smo vjerojatno najmlađi. Uglavnom su gosti hotela bili umirovljenici od 70+ godina s britanskog područja. Odlično je vidjeti ih tako sretne, pa sređene kada idu u šetnje, da barem tako svi umirovljenici mogu.
Šetnica na ovom dijelu je jako lijepa, na svakom koraku su i restorani, ali možete u miru hodati bez da vas kao na nekim mjestima zaskaču sa stalnim pitanjima ako bi jeli kod njih. Za restorane bi kada bi došli na neku lokaciju gledali Google maps i recenzije, to je bio najjednostavniji način. U restoranu Grill Volcan De Timanfaya smo se lijepo najeli i otišli upravo zbog recenzija, a bio je to općenito i prvi restoran koji smo posjetili. Šetnicom možete lijepo proći za nešto više od pola sata od jedne marine do druge, to je super šetnja jer uvijek bude nekih zanimljivosti za vidjeti. Ovako kada se putuje s djecom smo skroz zaboravili na faktor vremena koliko budemo u restoranu, jer je to doslovno znalo biti i po dva sata. Za djecu bude i lijepih parkića.
Nacionalni park Timanfaya
Jedna od obaveznih lokacija koju vjerojatno svatko posjeti je Nacionalni park Timanfaya. Kod upisivanja u navigaciju je najbolje upisati restoran El Diablo jer ako upišete nacionalni park, dovest će vas na jednu lokaciju prije gdje možete vidjeti deve i ako želite i platiti jahanje na njima. Sve je to u 5 minuta vožnje, ali čisto zbog praktičnosti. Kažu da znaju biti velike gužve za ulaz jer paze na količinu ulazaka/izlazaka, ali mi smo čekali svega desetak minuta, to je više stvar sreće. Po osobi je ulaz iznosio 30 eura, dok je za djecu do 7 godina starosti ulazak besplatan.
Za polazak autobusa se informirajte prije odlaska tamo, da znate kada kreću. Tura autobusom traje 45 minuta, ne izlazi se nigdje, nego kroz vožnju i nekoliko stajanja i objašnjenja možete vidjeti sve ljepote prirode. Neke od lokacija su zaista fascinantne, imate dojam kao da ste na drugoj planeti. Sva ta kombinacija vulkana i lave stvorila je na cijelom Lanzaroteu nešto doista čarobno. Odlazak u Timanfayu je zaista za svaku preporuku, a prije ili poslije ture možete posjetiti i restoran. Specifičnost toga jest ta da jela koja naručite budu pečena na vulkanskom otvoru, tamo imaju veliki roštilj i ta toplina od nekih 20-30 metra dubine peče vaše jelo. Nemojte očekivati neko gastro uživanje, ali barem znate kako je jelo napravljeno pa to ostane uspomena za cijeli život.
Da je u pitanju aktivno geotermalno područje uvijek pokažu i vodiči koji demonstriraju prvo dio sa slamom gdje se vidi da se ona zapali. Zatim najzanimljivije za sve bude dio gdje vodu uliju u otvore i gdje se onda nakon nekog vremena dođe do erupcije i pare gejzira.
Nikako se čovjek ne može načuditi tome koliko je priroda moćna, pa kada čujete sve te priče o vulkanima i njihovim aktivnostima, a onda vidite uživo takvo područje, ostanete zapanjeni. Nama se još potrefilo da nam je starije dijete par tjedna prije putovanja čulo za lavu, pa kada je saznala da ćemo biti na vulkanu i vidjeti lavu, non stop je samo o tome i pričala i pitala.
El Golfo / Zelena laguna
Nakon ovoga je logičan nastavak puta bio prema El Golfu i Zelenoj laguni. To je malo ribarsko mjesto sa stotinjak stanovnika i nekoliko restorana. Jako je fotogenično vidjeti lagunu zelenih boja, a koliko sam gledao po internetu, radi se o tome da otopljeni minerali i mikroalge formiraju tu zelenkastu boju, a između lagune i Oceana je ”granica” pijeska crne boje. Vidikovac s kojeg možete vidjeti ovaj prirodni fenomen je odličan, a do njega je svega možda pet minuta laganog hoda. Jedini problem često bude vjetar, ali na toplinama on nekako kao da dobro dođe. Samo gledati valove ispod vidikovca nešto je što možete raditi možda satima jer baš umiruje.
Ovo je mjesto općenito jako lijepo, mirno je i za neko hodanje od petnaestak minuta idealno. ako poželite jesti, ima i nekoliko restorana. Oduševila me kćerka Aria jer je sama od sebe u džepove od jakne trpala crno kamenje s crne plaže, jer je htjela ponijeti susjedu koji voli skupljati kamenje i prijateljima. Žena se čudila i kolutala očima, a ja sam bio presretan, tako da evo i ispred mene kod monitora imam nekoliko tih kamena.
Aquarium Lanzarote
Najveći promašaj ja Aquarium Lanzarote. Tamo smo otišli zbog lošeg vremena, došli smo do popularnog vrta kaktusa, ali je kiša padala pa smo tražili neku alternativu na zatvorenom. Ulaz je iznosio oko 40 Eura i super su ribe koje se mogu vidjeti. Najviše dominiraju morski psi i to i je glavna atrakcija, zanimljivo je za vidjeti ih. Međutim, cijela ”tura” traje možda 15 minuta. Njihov ”Oceanario” je zanimljiv za vidjeti gdje puno raznih riba pliva, ali to je to. Na ulazu će vas fotografkinja pitati da se fotografirate kod green screena, pa u obradi vas ubace na razne fejk pozadine. Sve to skupa je pomalo trash, ali teškog srca odbijem takve stvari, pa sam i podržao njezin rad. Samo je to jako skupo kada usporedite da možete dobiti stvarne fotografije s npr. dupinima drugdje za daleko manje novce. Ovo iskustvo od desetak fotografija smo platili 40 Eura. Iako fotografkinja kaže da je cijena 120 Eura, ali evo posebna ponuda… Kriv sam.
LagOmar Muzej
Priča kaže: popularni glumac Omar Sharif toliko se zaljubio u ovu kuću da ju je odmah odlučio kupiti. Međutim, nije stigao ni uživati u njoj ni ništa, a već ju je bio izgubio na poznatoj kartaškoj partiji.
Koliko ima istine u toj priči, realno teško je znati, ali je svakako zanimljiva. Muzej LagOmar je prekrasno zdanje, imate za vidjeti toliko lijep ambijent i fotogeničan da se odmah istu sekundu i zaljubite u njega, tako da ne čudi da je isto tako bilo i kod popularnog glumca. Možda i neke od najljepših fotki sam ovdje snimio, a u nekih sat vremena možete sve obići u miru. Ulaznica za odrasle iznosi 10 Eura, dok je za djecu starosti od 2 do 12 godina 8 Eura, a za najmanje je besplatna.
Općenito kada pogledate odmor na Lanzaroteu, najviše će novaca otići na ulaznice, ali je i dobro to što su cijene uglavnom prihvatljive i za to što platite i dobijete puno.
Nakon muzeja smo htjeli na ručak negdje, a iako je Google Maps često pouzdan, ovdje nas je razočarao jer za restorane za koje je pisalo da rade, nisu radili. I onda je počela kiša koja nam je poremetila neke planove, tako da smo otišli do akvarija o kojem sam već pisao.
Playa De Famara
Idući dan smo odlučili otići do surferskog mjesta, Playa De Fanara, kolega je preporučio i preporuka se pokazala odličnom. Toliko pijeska i vjetra na jednom mjestu možete valjda rijetko gdje doživjeti (ne pokušavajte mijenjati objektiv na fotiću), ali je baš divno. Sunce piči, ekipa uživa, ja fotkam, milina. Super je gledati brojne surfere, od toga kako treniraju na plaži i pripremaju se, do onih koji se kupaju.
Najbolja moguća stvar je bila ta što smo otišli do mjesta La Caleta, to je doslovno minutu-dvije autom od plaže. Tamo smo naišli na restoran Sol. Koliko je to bila fina hrana. Osoblje vrhunsko, hrana još bolja, baš se sve poklopilo. S tim da je to manji restoran od možda desetak stolova, ali imali smo dovoljno sreće da je jedan stol bio slobodan.
Jardin de Cactus
Pokušaj drugi. Prvi put kada smo došli do ovog prekrasnog vrta kaktusa počela je kiša padati, pa smo odustali. Međutim, bolje nije moglo ispasti obzirom da smo drugi put došli nekih sat i pol prije zatvaranja i imali najbolje moguće svjetlo za potpuni doživljaj. U Jardin de Cactusu ćete vidjeti više od 500 raznih vrsti kaktusa, kao i ukupno više od 4500 kaktusa, raznih veličina i oblika, od minijaturnih do onih veličine ogromnog drveta.
Ovo je jedno od fotogeničnijih mjesta s ”wow” faktorom. Sama šetnja kroz sve te brojne kaktuse, u uređenom ambijentu, ostavlja bez daha. Nažalost nismo probali kolače od kaktusa i ostale delicije jer kafić tada nije radio. Ovo je mjesto koje treba staviti na sami vrh liste prioriteta kod posjete.
Rancho Texas
Za ovo smo iskustvo platili najviše – 120 Eura za nas četvero, žena, kćerka starosti 4 godine i sin starosti 8 mjeseci i ja. Međutim, iako na prvu zvuči skupo, ali kada pogledate što sve dobijete za te novce, može se nekako i opravdati cijena. Tamo se nalaze bazeni s toboganima i raznim sadržajem, tako da doslovno možete provesti cijeli dan kupajući se, odmah je tu i usluga hrane, pića itd. Zoološki vrt je nešto što se tu posebno ističe i najvažniji je kod Rancho Texasa, a možete vidjeti razne životinje i za šetnju kroz zoološki vam treba oko sat vremena.
Međutim, najveća prednost zoološkog su programi koje imaju za posjetitelje. Mi smo prvo gledali program s morskim lavovima, nešto slično smo već vidjeli u Ljubljani. Za najmlađe je ovo odlično, morski lavovi imaju razne točke, a možete se i fotografirati s njima. Nakon toga smo se uputili prema programu s pticama. Tu su upute jasne: kada sjednete na tribinu, nemojte se ni slučajno dizati i pazite na djecu da se ne miču s mjesta. Jasno je i zašto, kada ti ptice rašire krila i imaju po 3 metra i kada vam prođu na 20 centimetara od glave, stvarno je jasno zašto se treba paziti. Upravo zbog toga je ovaj program i bio najzanimljiviji, barem meni.
Bilo je desetak raznih ptica koje su letjele s jedne strane na drugu stranu, lovile hranu, a sve su to naravno budno pratili zaposlenici koji su ih i dozivali s jedne strane na drugu i pazili. To su mi možda i neke od najdražih fotografija, a iako sam se pred djecom pravi oda uživam, pa nije baš bilo svejedno jer smo bili baš na lokaciji gdje su jako blizu prolazile ptice (ako želite to izbjeći, ne sjedajte prema rubovima).
Treći program je bio s papigama, koje su reciklirale smeće i letjele isto s jedne strane na drugu. To je bilo najmanje atraktivno, ali tko može odoljeti lijepim papigama i ne uživati u tom programu?
Nakon toga smo se uputili prema točki s dupinima. Fascinantno je bilo. Oni su radili razne vratolomije u vodi, zabavljali sve nas, a jedna je trenerica onda ušla s njima u vodu, plivala, oni su nju vozili. Film Moj prijatelj Willy je nekako uvijek meni prva asocijacija na dupine, tako da je i ovdje bilo, baš se moglo uživati. Poslije programa su se zainteresirani i mogli fotografirati s dupinima, to svakako vrijedi iskoristiti. Mi nažalost nismo jer kćerka nije htjela, a nema smisla forsirati, ali baš šteta.
Rancho Texas je najskuplji od svih mjesta, ali kada sve zbrojimo i oduzmemo, vrijedilo je.
Cueva de los Verdes
Jedna od atrakcija na Lanzaroteu svakako je i lava tunel, špilja, koja je nestala prije više od 3000 godina kada je eruptirao obližnji vulkan Monte Corona. Ulaznice se kupuju isključivo online, za odrasle je cijena 17 Eura, dok je za djecu od 7 do 12 godina starosti 8.50 Eura ,a za sve mlađe je ulaz besplatan.
Svakih 15 minuta je na programu nova grupa, a sve se odvija uz pomoć vodiča koji na španjolskom i engleskom jeziku sve objašnjavaju. Sama je špilja fascinantna, a sama pomisao na njezin nastanak i sve procese koji su se odvijali odmah oduševi. Najveći problem bude na nekoliko dijelova gdje se morate malo više paziti i saginjati, ali u pravilu je prolazak dosta jednostavan i za nas s dvoje male djece je bilo dobro. Očekivali smo da će u špilji biti hladno i toplije smo se obukli, ali nije bilo tako nego je unutra jako ugodno.
Najfascinantniji dio špilje je taj kada vodičica dovede sve nas do dijela gdje upozorava da se ne naginjemo jer je velika provalija ispod nas. Međutim, minutu poslije kada baci kamenčić vidimo da je to ustvari sve refleksija od vode. Ma priroda je čudo, kada vidite kako to sve izgleda, jednostavno gledate i uživate u trenutku.
Nakon posjete špilji smo odlučili otići u gradić Arrieta koji je na desetak minuta vožnje. To se pokazalo kao dosta nezgodan izbor jer smo htjeli ručati, a svi restorani koji su imali dobre ocjene su bili popunjeni i doslovno se trebalo čekati po više od sat vremena. Većina ekipa nakon špilje i gleda posjetiti neke od ovih manjih gradića, tako da se i stvore gužve po restoranima. Na kraju smo imali sreću i u nekom manjem restoranu se oslobodilo jedno mjesto.
Playa de Papagayo
Jedno od popularnijih plaža je ona Papagayo. Skretanje do nje je od našeg hotela bilo na nekoliko minuta. Osim što je popularna, dolazak do nje je ujedno i najteži obzirom da makadamom ima oko pola sata vožnje. Maksimalno smo pazili rent a car, tako da smo sporo vozili, a sami dolazak do plaže potvrdio je da je isplatilo prijeći ovoliki put.
Pogled na Atlantski ocean i plažu vrijedio je svake minute tog makadama. Nakon nekoliko fotki smo se spustili do plaže i malo okupali. Guštanje. Brojni veći valovi, pijesak, sunce, odlična kombinacija. Tako da ovo spada u dio putovanje gdje samo treba uživati, bez nekih hodanja i traženja znamenitosti.
Umirovljenici uživaju
Dojam koji smo imali na južnom dijelu toka je takav da je ovo raj za Britance, Francuze i -Nijemce, tako da su oni i činili većinu gostiju. Kada smo hodali oko sat vremena na dijelu Playa Blanca, doslovno imate toliko pubova da imate dojam kao da niste u Španjolskoj. Fascinantno je bilo za vidjeti pubove i valjda 20 televizora, jedan do drugog i nabrijanu ekipu kako gleda utakmice, a onda odmah vidite scenu starice u električnim kolicima koja ispred tog puba puši cigarete i pije. Dobro u svemu tome je da se stekne dojam da svi ti ljudi treće životne dobi baš uživaju u svojim mirovinama, guštaju na najjače kako bi se reklo. Općenito vlada jako pozitivna atmosfera.
Vinarije
Mi nismo baš nešto od vina, točnije ne pijemo ih nikada, pa nas vinarije nisu previše ni zanimale, ali naravno da smo stali i malo posjetili. Njihovi su vinogradi specifični, ukopani su u zemlju i okruženi najčešće crnim vulkanskim kamenjem, varijanta suhozida. Rupe su duboke do tri metra, a na bezbroj lokacija na otoku ćete ih vidjeti, a obzirom na jake udare vjetra, okolno kamenje ih štiti i tako uz vulkansko tlo kroz finalni proizvod stvara vino koje se rijetko gdje u svijetu može pronaći.
Vinarija ima koliko hoćete, a na većini imate i vinske ture, tak oda se isplati za ljubitelje vina. No, ako već morate birati koju vinariju posjetiti, onda neka to bude obavezno Stratvs jer ćete tamo naći minijaturni Lanzarote s najznačajnijim znamenitostima otoka. Tko god da je gradio te minijature, zaslužuje svaku pohvalu jer je sve toliko precizno napravljeno.
Nosio sam fotić Sony A9III i objektiv Sigma 24-70 mm f/2.8 i to je to, doslovno minimalna oprema. Ambiciozno sam za video nosio i DJI Osmo Pocket 3, ali on je ostao cijelo vrijeme u ruksaku. Fotkao sam puno i mobitelom, ali to još uvijek nije to, tako da u nastavku možete vidjeti galeriju s fotića. Zbog djece i mira u kući samo sam nosio osnovnu opremu, a i ovo se pokazalo kao jako teško za manevriranje.
Za kraj ovog detaljnog putopisa bih još samo dodao: ako tražite lokaciju za kupanje i istraživanje brojnih znamenitosti, onda je Lanzarote pravi izbor za vas. Još ako imate malu djecu i tražite samo direktne letove npr. iz Zagreba, onda ne morate više razmišljati gdje ćete na odmor. Ako vam je ovaj tekst na bilo koji način pomogao, slobodno se javite na mail, bit će mi drago.
