Završila je jubilarna 50. Kutija šibica! Uvijek se jako veselim kraju prosinca, jer to znači da ću i fotkati završnicu turnira. Zato veliko hvala organizatorima što me sada već dugi niz godina angažiraju da sve zabilježim mojim fotoaparatom. Uvijek se trudim dati sve od sebe, a ova je godina posebno bila izazovna zbog već spomenutog 50. izdanja. Čast mi je biti dijelom ovakvog turnira.
Emocije, suze, fantastična atmosfera i gromoglasno navijanje s tribina, vrhunski hakli najveće sportske legende, samo su djelić svega onoga što je obilježilo još jedno sjajno izdanje najvažnijeg i najvećeg malonogometnog turnira u regiji. U proteklih je mjesec dana više od 1000 sportaša zaigralo Kutiju, u tri zagrebačke dvorane, a najsretniji među njima večeras su zasigurno bili igrači momčadi Krešimir Keta Bandić iz Mostara, koji su ponosno podigli pobjednički pehar u zrak te se upisali u povijest kao 50. osvajači ovog kultnog turnira. Ništa manje uzbuđeni i sretni nisu bili ni igrači Promotionplaya, koji su po treći put osvojili naslov najboljih u veteranskom dijelu turnira. Prvakinje među ženskim ekipama bile su igračice Michieli Tomić koje su se ovom titulom okrunile drugi put zaredom.
Brojni Zagrepčani obavezno rezerviraju Štefanje za popularnu Kutiju. Tribine Dvojke uvijek su krcate, a nažalost i nekoliko stotina ljudi uvijek ostane ispred dvorane. Ovogodišnje izdanje bilo je baš vrhunsko, utakmice su svako malo mamile pljesak publike. Baš se sve lijepo poklopilo. Obzirom na veliku količinu fotografije koje sam snimio, odlučio sam objavu podijeliti na dva dijela, tako da sada objavljujem one s četvrtfinala i polufinala. Šećer, tj. finale, čuvamo za kraj. Kroz službenu Facebook stranicu, web stranicu i brojne medije su i bile objavljene moje fotografije. Tempo je bio žestok, u dvorani sam bio po 8 sati, a onda sam još i doma radio obično do 4-5 ujutro. Tako je to, radni dan od 15 sati, a evo prvi dio u nastavku.
