Kako simbolično, ovaj tekst napisao sam na 1. maj, Praznik rada.
I da odmah na početku razjasnim, svaka kvaliteta ima svoju cijenu. Kada sam se kretao baviti fotografiranjem, nisam imao pojma kakva je to “cijena” (ne mislim samo o novcu), ali s vremenom sam shvatio. I ne bih to nikada shvatio da doslovno svaki novi dan ne radim na sebi i na edukaciji. Zato jer kada jednom stanemo, to je problem.
Talent treba izbrusiti
Imam tu privilegiju što sam u kontaktu s dosta mladih fotografa. A kažem privilegiju jer od mladih sigurno mogu puno toga naučiti, posebno o novim trendovima. No, vidim nešto kao najveći problem kod njih. I vjerujte mi, to mi nikada nije jasno. Apsolutno nikada. Radi se o tome da većina mladih fotografa koji žive kod roditelja, dakle nemaju neke dodatne troškove, uopće ne polažu puno truda na vlastitu edukaciju. A živimo u vremenima kada je ona nadohvat jednog klika mišem.
Čisto usporedbe radi, ja sam dnevno znao po sedam do osam sati gledati razne videe, čitati knjige, pa fotkati vani. Možda mi je baš to pomoglo velikim dijelom da se i istaknem?
Velika je razlika u kvaliteti kada su u pitanju fotografi, ali ne samo po pitanju kvalitete nego općenito po pitanju raznih procesa. Zamislite Messija da je igrao nogomet kod nas u 2. Zagrebačkoj ligi. Hoće li ga uopće netko vidjeti? Hoće li postati super nogometaš? Talent je tu, to se neosporno vidi po svim seoskim utakmicama koje je igrao, ali taj talent treba dodatno izbrusiti. I tu do izražaja dolaze razni “messiji”, imaju talent, rade svakodnevno, dolaze na trening prije (gledaju YouTube tutorijale o fotkanju), ostaju poslije treninga (fotkaju, griješe, uče, čitaju knjige) i to je neki recept za uspjehom.
Neprocjenjiva vrijednost
Koliko se truda uložilo – toliko će se na kraju i vratiti, samo nekada treba malo pričekati.
Prije mogu reći da i nisam sebe previše cijenio kada je u pitanju naplata posla. Mislim, po mom skromnom mišljenju (valjda), da sam davao puno veću kvalitetu nego sam to naplaćivao. Unazad par godina sam poslovnu politiku promijenio, jer kada živite sami, imate ženu, dijete, puno se toga mijenja i shvatite nakon obrade fotki “pa ja sam izgubio XY vremena, uložio sam u opremu 50.000 Eura, a ovim tempom i naplatom je nikada neću ni isplatiti”. I to je problem, posebno kada znamo da vrijedimo. Onda i treba promijeniti stvari, jer kvaliteta košta, ne moramo pristajati uvijek na neke manje ponude.
Iz mog iskustva mogu reći da, primjerice, ako mjesečno dobijem 50 ponuda od toga dogovorim četiri ili pet angažmana i to je neki prosjek. Moje tržište u Hrvatskoj iznosi do 10 posto i vjerujem da je tako kod drugih kolega koje me okružuju, a klijenti već nekako i dođu do mene. Kroz preporuke, radove koje vide.
I kada sve zbrojim i oduzmem, iskustvo koje sam stekao nešto je na što sam najponosniji. Biti iskusan u nečemu, znati što radiš, predvidjeti sve. U sekundi se snaći i vidjeti milijun sitnica detalja koje drugi ne vide. To je neprocjenjiva vrijednost.
