Turistički gledano, za dva se dana u Veneciji može vidjeti sve što je potrebno ako se dobro isplanira, tako da je odlazak na otoke Murano i Burano bio pravi izbor. Slijedi i mala pričica.
Kužim da cure općenito imaju dobre fore kada treba izmusti novce od nas, ali ona dok smo išli prema vaporettu (malenom venecijanskom brodiću) definitivno je bila najbolja na putovanju. Tako kaže ona meni – ajde ti odi kupiti karte za Murano, idem ja samo do dućana. Ništa, što ću, stanem ja u red s drugim ljudima. Žena na šalteru urliče ljudima da se maknu do crte, sve je to divno i krasno, ali tamo nema nikakve crte. Dođem do šaltera, kažem na engleskom da mi trebaju dvije karte do otoka Murano. Žena sve kao kuži, kad kaže ona 40 eura za dvije! Malo jesam bio šokiran, ali ništa, mislim si to je Venecija, valjda je to normalna stvar. Kad eto moje cure, vraća se ona praznih ruku (ne zaboravite da je išla u dućan), a kad je čula koliko sam platio karte prvo je par minuta bila u šoku. Možda se pretvarala. Danas mi je to ne cura, nego žena.
Odlična (besplatna) povezanost
Tako smo kupili dvije cjelodnevne karte. S njima možete ići gdje god želite, od vaporetta, do autobusa, tramvaja. Ma čega god, javni prijevoz je vaš 24 sata. Sad, u čemu je problem u cijeloj toj priči? Hm, možda u tome što smo mi mogli komotno do Murana, Burana i drugih otočića otputovati za ni više ni manje nego – 0 eura, 0 kuna! Kada iz Venecije sjedate na vaporetto nema nikakve kontrole, stanica na kojoj smo mi čekali čak nema ni onu kao rampu koja se digne. Ako i ima rampa, lako se snađete, bude otvoreno nekoliko sekundi, pa bez problema prođete s osobom ispred kao što radi jako puno ljudi. Zanimljivo je ovo zato jer se doslovno do svih otočića i natrag do trga svetog Marka vozite više od 2 sata u vaporettu. Za 0 kuna ako niste naivna. Sve je odlično povezano, brodići idu svako malo, a za povratak budu i veliki u koje stane do 400 ljudi. Jedini je problem što su karte za snalaženje po otocima pomalo zbunjujuće, ne možete se baš najbolje orijentirati, ali sreća je što nisu toliko veliki, pa i nije problem izgubiti 5 minuta hoda.
Svjetska slava stakla s Murana
Otok Murano je poput Venecije skup od 7 otoka povezanih mostovima, kako piše Wikipedia. Svjetski je slavan po proizvodnji stakla, osobito lustera. Nekoć je Murano bio nezavisna gradska komuna, ali je vremenom postao samo dio puno veće Venecije. Upravo zbog proizvodnje stakla najveći dio turista i posjeti Murano. Na nekoliko lokacija na otoku možete ući u malene tvornice u kojima možete uživo gledati majstore ovog zanata kako proizvode razne stvari od stakla kao što su vaze, lusteri, suveniri itd. Povijesni dio kaže da je od 18. stoljeća počela je opadati proizvodnja stakla u Muranu, jer su se u međuvremenu razvili i drugi centri staklarstva po Europi i Murano više nije imao monopol na znanje. Međutim, Talijani su sve ovo jako lijepo iskoristili u svoju korist kada je turistička ponuda u pitanju.
Dok hodate Venecijom praktički na svakom koraku možete vidjeti dućane s natpisima ”Murano glass”, ali zapravo morate biti svjesni toga da je u puno tih dućana u pitanju kineska kopija, a ne staklo s Murana. Dok je na otoku naravno drugačija situacija, zato brojni turisti i požele imati ovaj unikatan suvenir za uspomenu. Stoga probajte iskoristiti priliku da baš na otoku kupite suvenir, a uzmite u obzir da početna cijena nikako nije ni završna, uz dobro cjenkanje možete jednako dobro i uštedjeti.
Otok kao takav jako je miran, a kada pogledam unatrag, na njemu je jedino i bilo vrijedno spomena pogledati proces izrade figura konja od stakla i drugih stvari. Njegov ambijent ne odiše ničim posebnim, otok kao takav je lijep, ali Murano zapravo posluži kao odlična početna točka u razgledavanju prema ostalim otocima.
Vaporetto je svako malo vozio, tako da se nismo brinuli oko daljnjeg puta. Međutim, kada smo ugledali ogroman red, od valjda 100 metara, smo se odjednom malo i zabrinuli. Optimist u meni govorio je da sigurno ima neki jednostavan način da se ta gužva smanji, obzirom da je cijela Venecija i okolica turističko hit odredište, a tako je i bilo na kraju. Po posjetitelje je dolazio veći brod, tako da nije bilo problema prilikom transporta. Ako ne uspijete ući u prvi, idući je već za nekih 15-20 minuta, tako da se i ne izgubi previše vremena.
Tražite šarolikost? Odgovor je jedan: Burano!
Sljedeća destinacija bio je otok Burano koji nudi šarolikost, doslovno. Nalazi se pored otoka Torcella u sjevernom dijelu lagune, a danas je najpoznatiji po čipkarstvu i svojim šareno obojanim kućama u kojima stanuju i ljetuju brojni umjetnici. Različite boje kuća predstavljaju razne obitelji. Burano je udaljen 7 kilometara od Venecije, a vaporettom ima nešto malo manje od sat vremena vožnje.
Upravo su tamošnje kuće nešto što me najviše privlačilo prije samog putovanja. Zamislite da imate četiri kuće, a svaka u različitoj boji. Mislim da ćete se složiti sa mnom da je to super prizor, koji naravno treba i ovjekovječiti fotoaparatom. Tako je i bilo.
Iako je na Buranu također jako puno turista, on je nekako miran. Baš je lijepo hodati po njegovim uskim ulicama, svako malo otkriti nešto novo, bila to neka zanimljiva boja na kući ili jednostavno situacije poput onih kada lokalcu pobjegne pas, a on trči za njih dok svi turisti gledaju. Ako se spremate za turneju po otocima, onda morate dobro pripremiti i živce, jer sami obilasci jako umore, a morate dobro i tempirati vrijeme jer vožnje u oba smjera od Venecije do otoka uzmu više od 2 sata. Naše je putovanje po otocima završilo upravo na Burano, a prednost je ta što vas vaporetto može dovesti praktički do samog centra Venecije, do trga Svetog Marka.
Zajednički problem su (pre)visoke cijene
Otok ima nešto više od 2.000 stanovnika, a njegovi mostići i kuće u bojama nešto su što osvaja odmah na prvu. Međutim, ono što ne osvaja, a vrijedi za cijelu Veneciju, svakako su cijene. Ako poželite sjesti u kafić i popiti piće, očekujte neočekivano. Tako smo mi sjeli i naručili macchiato i Coca Colu. Cijena? 7.5 eura. Ako kojim slučajem naletite na dućan (to je prava sreća), a imate namjeru nešto kupiti, nemojte oklijevati nego odmah i kupite, jer tko zna kada ćete opet uspjeti pronaći dućan, ako ga i nađete, dobri su izgledi da će biti zatvoren.
Naša je sreća što smo imali savršene domaćine (hvala Petra, Marina, Ciro!!!), tako da smo po pitanju hrane i ostalih stvari zaista osjetili istinsku Italiju. Stoga bez pretjerivanja mogu reći da sam jeo najbolju pizzu ikada, ali i pio neke fora stvari za koje nisam ni znao da postoje.
