Još od kolovoza prošle godine ove mi fotografije stoje na računalu. Nikako da ih obradim i objavim. Međutim, prije par tjedana sam bio u Makarskoj i tamo je ženin susjed Vice navratio i kako smo pričali, tako mi je ovo ispričao:
“Živio sam dvadesetak godina u BiH, a uvijek je bila to država koja je sve okupljala i gdje je bilo mjesta za sve. Najbolji je primjer taj kada sam jednom pitao susjeda muslimana jede li svinjetinu. On mi je rekao da ne jede, a meni je bilo čudno da zašto je onda imao neke kobasice i špek pa mi je samo kratko i objasnio: Pa bolan, imam je za moje susjede Hrvate i Srbe kada navrate!”
Sve ovo me i motiviralo da objavim galeriju iz Zenice, Sarajeva, Travnika i još pokoje usputne lokacije. Bili smo tamo oko tjedan dana, a fotić je više bio sa mnom da zabilježi klasične obiteljske fotke. Tu i tamo bih ulovio pokoji kadar koji mi se svidio, pa ovdje i objavljujem neke od tih materijala.
Većina galerije obuhvaća centar Zenice i kvart Raspotočje, kao i Sarajevo i razne lokacije od tamo. Obzirom da je žena prvi put bila u Sarajevu, bila je stvarno oduševljena. Meni je isto Sarajevo super grad, ali sam već bio tamo više puta, pa mi nije bilo toliko zanimljivo kao njoj. Doslovno nije bilo kutka koji nju nije oduševio, tako da sam siguran da ćemo se opet ubrzo vratiti tamo.
Probali smo naravno hvaljene ćevape kod Želje na Baščaršiji, a otišli smo i do slastičarnice Egipat na sladoled. Vjerujem da su i neki od vas tamo probali sladoled, ali umjesto da mi ostane super okus u ustima od njega, ostao je ustvari gorak okus obzirom na to da sam imao osjećaj kao da jedem kocke šećera.
Mislio sam da je problem u meni, ali vidim da na recenzijama na Googleu isto svako malo netko to spomene. Oni imaju ogromnu tradiciju i nije to bez razloga, ali mene baš zanima zašto je ovaj sladoled takav, drugačiji i presladak.
Ako se ikada nađete u Zenici i želite pojesti ćevape (a što drugo), onda nemojte gledati dalje od ćevabdžinice Bešlić. Njihovi su ćevapi, po meni, u samom vrhu ponude i često i mogu reći da su bolji od razvikanih sarajevskih i travničkih.
Ima i Zenica svoj adut, i to kakav! Stvari se pomalo pomiču na dobro, gradi se, ulaže, a nadam se da će se nekako obogatiti i turistička ponuda. Primjerice, cijelo je ljeto bio nekakav festival gdje su dolazili regionalno poznati bendovi i to je bilo baš odlično prihvaćeno i posjećeno. Tu je naravno i neizostavni Čelik koji se opet pomalo diže na svoje stare staze slave.
Obzirom da smo u Zenici bili u Raspotočju u prekrasnoj prirodi i odmarali, jedan smo dan odlučili otići i do Travnika. Gradić je to koji je baš jako zanimljiv, a njegova je povijest impozantna. Posjetili smo rodnu kuću Ive Andrića, kulu, a naravno pojeli i ćevape kod Harija. Odlični su.
Najveći je problem u Travniku bio parking jer ga baš i nismo uspjeli naći, posebno jer smo prvi put tamo, ali smo se već brzo i snašli i uspjeli pronaći puno slobodnih mjesta kod Katoličkog školskog centra.
Nije ovo ne znam kakav putopis, ali srednja BiH ima stvarno puno svojih aduta, od prirode, do znamenitosti iza koje se krije bogata povijest. Svatko može naći nešto za sebe. Za iduće ljeto nam je cilj ići do Vlašića i okolnih lokacija, tako da jedva čekam, a možda tada sa sobom ponesem i ”tekicu” pa zabilježim neku puno detaljniju reportažu.
