Već dvije godine koristim Sony A9, zajedno sa Sonyjem A99II. Zato sam odlučio napisati svoj dojam o korištenju spomenutih fotića, napraviti kao nekakvu usporedbu. Pritom se ova usporedba ne temelji na nikakvim znanstvenim testiranjima, testiranjima u studijskim uvjetima i slično, temelji se samo na mojoj gotovo svakodnevnoj upotrebi na raznim terenima. Ako bi ovaj test trebao imati nekoliko rečenica, sukus svega bio bi: oba fotoaparata predstavljaju gotovo najvišu klasu na tržištu, obavit će dobar posao u gotovo svim (vremenskim) uvjetima i korisnik će biti zadovoljan. To bi bilo ukratko. No, obzirom da mi koji smo završili novinarstvo volimo pisati, nastavak slijedi.
Prvo bih želio naglasiti da je A99II nepravedno zapostavljen. Pritom mislim na promociju od samog Sonyja. Osobe koje su kupile ovaj fotić sigurno znaju zašto su posegnule dublje u džep, a vjerujem da je velika većina više nego zadovoljna. Osobno sam jako, ali baš jako zadovoljan svime što pruža A99II. Nećete o njemu naći stvarno previše materijala, jer Sony gura E-mount sustav, a to je prava šteta jer mislim da dobar dio ljudi nije svjestan što je propustio.
Drugo bih želio reći da je A9 dobro promoviran. Zasluženo. Tijelo je to koje fokusira nevjerojatno dobro, gotovo ste uvijek sigurni da ćete dobiti oštru fotku i da vas fokus neće izdati. To je veliko bogatstvo, posebno onima koji rade u nepredvidivim situacijama gdje je oštra fotka jako važna. Obzirom da se Sony odmaknuo od A-mounta, onda se (nažalost) i ja sve više od njega udaljavam.
Za detaljnu usporedbu o tome što jedna ima, a drugi nema, svakako savjetujem da posjetite ovaj link.
24 vs. 42 megapiksela
Ono što se prvo primijeti kod ovih modela je razlika u megapikselima. Tako A99II ima 42 megapiksela, a A9 ima 24 megapiksela. Oba su full frame. Prije nekoliko godina je vladala borba na ovom polju, proizvođači su se natjecali da uređaju imaju što više piksela (mobiteli posebno), ali sva sreća da to nije potrajalo predugo. Ako se profesionalno bavite fotografiranjem i tjedno obrađujete tisuće fotki, onda je jasno da 42 megapiksela daleko više ”ubijaju” računalo. Program poput Lightrooma je dosta loše optimiziran (to je čak i Adobe priznao), a kada njega ”nahranite” s tolikom količinom podataka, on jednostavno počne sporije raditi. Što naravno nije slučaj s 24 megapiksela, programi puno bolje/brže reagiraju s njegovim fotkama. Usporedbe radi, kompresirani RAW na A9 ima oko 23 MB-a, a A99II ima oko 42 MB-a. Ako koristite puno megapiksela, svakako kupite nekoliko diskova od desetak terabajta, vidjet ćete kako se sve brzo puni.
Dok na A-mount sustavu u koji spada A99II imam jako puno objektiva, to (nažalost) nije slučaj kod A9 imam samo tri: Sigmu 35mm f/1.2, Sony 24-70mm f/2.8 i Sigmu 135mm f/1.8. Oni mi pokriju većinu stvari, a postoji i opcija adaptera da se na E-mountu koriste A-mount objektivi, ali to je kao da niželigaškog igrača stavite u najbolju momčad svijeta. Jednostavno će se izgubiti. Tako se često izgubi fokus u ovoj opciji. Imam taj najnoviji adapter, a ok je. Samo ok.
A9 – brzina fokusiranja
Nema nikakve dvojbe da A9 bolje i preciznije fokusira od A99II. Ima niz recenzija s pohvalama po ovom pitanju i u stvarnom životu se sve to potvrdi, ali isto tako treba reći da je A99II po tom pitanju na visokom nivou. Tako da oni koji imaju oba ova fotića i ne gube previše, s A9 dobiju 10-ak posto bolje. Za mračnije uvjete je isto tako A9 bolji jer bolje podnosi takve situacije i pobjeda je na njegovoj strani. Dok je npr. ISO 3200 na A99II graničan za većinu situacija, na A9 je on sasvim podnošljiv.
Ono što smatram velikom prednošću je silent shutter na A9. Fotkate, a ne čujete ništa. Divota. Samo nažalost on ne može raditi s bljeskalicom, kod A1 je i ovo nadograđeno, tako da se u tim situacijama morate vratiti na ”tradicionalno” okidanje. U situacijama gdje je sve tiho i gdje zvuk okidača može poremetiti taj mir, opcija da imate tihi okidač je win-win. Zamislite samo da fotkate neke životinje koje i najmanji zvuk može otjerati, ovdje ste onda barem mirni.
U situacijama kada odmah treba slati fotke, a ne nosi vam se laptop, može dobro poslužiti aplikacija Imaging Edge Mobile (nekadašnji Play memories). Oba fotića imaju tu funkciju i često je volim koristiti. S tim da treba imati na umu ako snimate u RAW formatu da aplikacija povlači fotografije u rezoluciji od 1616×1080 piksela po dužoj stranici, to je dovoljno za većinu situacija. Ako iz RAW-a promijenite u JPG, onda vam aplikacija može primiti fotografije u originalnoj rezoluciji. Korisno je znati.
Cijena
Kada je A99II izašao, njegova je cijena bila 3.600 eura, a cijena za A9 bila je postavljena na 4.500 eura. U Hrvatskoj se u nekim dućanima A9 može pronaći po cijeni od 26.599 kuna, dok A99II možete čak još uvijek naći, a njegova je cijena kod nas 29.525 kuna. Posebno čudi cijena za A99II i pitanje je njegove dostupnosti, jer mi djeluje praktički nemoguće da se nije smanjila u šest godina. Proizvodnja za oba fotića je prestala, za A9 prije oko pola godine. Naravno da se na oglasima mogu pronaći po povoljnijoj cijeni, posebno A99II, na hrvatskim oglasima sam neka od tih tijela našao za oko 10.000 kuna.
Zaključak
Ergonomski mi više A99II paše u ruci, nekako prirodnije sjedne. S tim da su oba grublja, bilo bi idealno da su dijelovi tih guma/plastika gdje držimo prste malo mekši. Doslovno od te tvrdoće znam imati probleme s prstom. Ako već imate Minolta i Sony objektive koji pašu na A99II i pritom želite i uštedjeti nešto novaca, onda je A99II pravi izbor. Međutim, ako želite pratiti trendove, imati bolje fokusiranje i ne trebate više od 24 megapiksela, onda je A9 pravi izbor. Oba su ova tijela vrhunska, a zanimljivo je da je Sony prije bio jako ismijavan kao brend, a on još od A-mounta ima stabilizaciju u tijelu i elektronsko tražilo, stalno je uvodio neke novitete, a ljudi su se i dalje smijali. A onda su došla vremena kad su preko noći svi ti noviteti korisnike odjednom namamili, postali su trend i takoreći standard. Danas na ulici zato svako malo možete vidjeti korisnike koji imaju Sony.
Nekada sam smatrao da mi treba više od 24 megapiksela, ali sam s godinama shvatio da su 24 više nego dovoljna, čime mislim da je A9 napravio odličan posao. Stoga je on i moj primarni izbor kada je većina fotkanja u pitanju. Ako radim u studiju, onda uvijek koristim A99II zbog megapiksela jer su često u pitanju projekti koji to i zahtijevaju. Uz A9 u zadnje vrijeme koristim i A9II, tako da ću objaviti i jednu recenziju s razlikom za ova dva fotića.
Ukupno gledajući, Sony A9 može se proglasiti pobjednikom ove kategorije, prvenstveno zato jer Sony više ulaže u taj sustav, tako da će se u budućnosti više isplatiti i u konačnici i lakše prodati.