Još i dan danas se sjećam svakog detalja 2014. godine vezanog za ovu fotografiju Zrinjevca u vrijeme zagrebačkog Adventa. Taj sam dan pratio vremensku prognozu, bila je najava da će padati snijeg.
Navečer sam radio u noćnom klubu History u Tkalčićevoj ulici, a uzeo sam sa sobom i stativ. Znao sam da u klubu fotkam do nekih jedan ili dva ujutro, tako da onda i neće biti nikoga na Zrinjevcu, snijeg će pasti pa i neće biti previše tragova po snijegu.
Nakon što sam završio u Historyju, sve sam spremio i uputio se prema Zrinjevcu, a malo prije nego sam doša do njega sam se skoro polomio po ledu. Tenisice i led, nije baš neka dobitna kombinacija. Došao sam na lokaciju, stavio stativ, želio sam sami Glazbeni paviljon uokviriti s lijeve i desne strane.
Bila je u pitanju duga ekspozicija, samo je jedna fotka i iskorištena, nisam ih spajao više i slično. Nakon nekih 15 minuta sam znao da uskoro dolazi tramvaj za Sopot, tako da sam završio s fotkanjem i uputio se na stanicu.
Znam da sam u tramvaju bio oduševljen materijalom koji sam dobio. Došao sam doma, obradio fotku i poslao objavu na Facebook grupu Zakaj volim Zagreb. A kada sam se ujutro probudio, deseci tisuća lajkova, brdo komentara, poruka u inboxu. Ono, totalno me šokiralo, ali sam guštao u svakoj sekundi! Doslovno je bila viralna, nema kutka na kojem nisam vidio da se dijeli i da je ljudi imaju po mobitelima i slično.
I eto, mislim da je i dan danas to jedna od fotki koja obilježava moj rad, a još sam na starom webu imao objavu članka na temu zagrebačkog Adventa i snježne fotke Zrinjevca, ali ovdje više toga nema pa da ispravim nepravdu. Rekao bih da sam bio na pravom mjestu, u pravo vrijeme i s pravom opremom.
