Otkud uopće početi? Ako napišem sve superlative – ispast će kao da me Sigma platila. Ako nađem neke nedostatke, onda će ispasti da me nitko nije platio i da je recenzija ”neutralna”, a opet ne mogu to jer ja jednostavno ne vidim nedostatke ovog objektiva. Upravo je ovaj zadnji dio sažetak toga što mislim o Sigma objektivu 35mm F1.2 DG DN ART. U nastavku ću donijeti moja iskustva iz prve ruke. Nema tu nekih znanstvenih analiza i kompliciranja, želim na što jednostavniji način objasniti kako sam se snašao s ovim objektivom. Za općenite stvari možete pogledati karakteristike objektiva, a kada ste već ovdje onda savjetujem da pročitate i moj osvrt na Sony A99 i Sony A9.
Dobra odluka
Meni se oprema svodi na dvije stvari: dobra oprema i loša oprema. Konkretno sam se kod Sigme opekao prije nekoliko godina i tada sam njihove objektive odlučio zaobilaziti u širokom luku. Naime, kod izlaska ART objektiva 35 mm f/1.4 sam ga dosta brzo i kupio. Međutim, fokusirati s njim bila je prava patnja. Na Sonyju A99 bio je jako loš, a na A99II je bio znatno bolji. No, kada sve zbrojim i oduzmem, to je bilo rijetko iskustvo kada sam bio nezadovoljan s nekom opremom. Zato mi je taj objektiv skupljao prašinu u ladicama. Poslije sam čuo da je ta početna serija imala probleme, iako očito nije samo ni do objektiva, jer na raznim tijelima razno reagira.
Kako sam prešao Sonyjev e-mount, tako sam htio malo i pojačati priču oko objektiva. Prvo mi je bila dvojba hoću li kupiti Sony 135mm f/1.8 objektiv. Nekih desetak dana sam malo proučavao, a Daniel iz Prizme mi je rekao da si u izbor stavim i Sigmu 135mm f/1.8. Rekao je da su Sigmini objektivi fantastični. Nije zanemarivan ni činjenica da je Sigma bila jeftinija 4.000 kuna u odnosu na Sony. Obzirom da njega smatram jako relevantnim, odlučio sam dati priliku Sigmi. I to je bio valjda najbolji mogući izbor, jer taj je objektiv odličan. Tako da mi je neki logičan put bio da nastavim dalje ulagati u Sigmine objektive. Zato sam se odlučio za 35mm f/1.2 koji je koštao nešto više od 11.000 kuna.
Razlozi za kupovinom
Zašto uopće taj objektiv? Da se razumijemo, ja većinu vremena fotkam sa Sonyjevim 24-70 f/2.8 i već spomenutom Sigmom 135mm f/1.8. Međutim, općenito cijenim prime objektive (bio bih lud da je suprotno) i volim svaku priliku za igranjem. Još kada čujete da je blenda f/1.2 i da je financijski objektiv prihvatljiv, pa tu nema nikakve dvojbe. Vidjet ćete u nastavku u galeriji da maksimalno uživam u otvorenoj blendi. U uvjetima slabog osvijetljena ovaj objektiv propusti toliko svjetla da jednostavno ne možete vjerovati, posebno jer koristim Sonyja A9 i A9II. Dobitna kombinacija. Još jedan od razloga bio je i taj što sam ponekad prečesto na 135mm, pa ovako želim napraviti malo promjenu po pitanju kadriranja. Tako sam jedno vrijeme stalno koristio 16-35mm objektiv. Vjerujem da svi mi imamo tako neke faze kod fotkanja. Mene trenutno drži ova za 35mm.
Uvijek mi je važno da je fokus na odličnom nivou, a već spomenuta kombinacija mi znatno olakšava. Zapravo sam oduševljen količinom dobro pogođenih fokusa, posebno na širom otvorenoj blendi. Obzirom da često radim na vjenčanjima, a volim uloviti i što više ambijentalnog svjetla, bez da dodajem umjetna svjetla, s ovim objektivom doslovno na prvim plesovima u većini situacija mogu dobiti oštre fotke. I to je velika prednost. Ako su negdje ljudi i previše ofarbani i ako baš nikako ne mogu podesiti WB, vjerujte mi da crno-bijele odlično odigraju svoju ulogu u obradi.
Na terenu
Do sada sam s ovom Sigmom prošao razne terene. Od sportskih događanja, noćnih klubova, raznih događanja, produkta i vjenčanja. U gotovo svakoj situaciji objektiv se snašao odlično. Jedino je znalo biti problema u mračnim situacijama. Doslovno sam radio u jednom noćnom klubu u kojem je bio mrak. Ne znam uopće s kojom se opremom tamo može dobiti sve ono što želim, ali unatoč mraku, uz kombinaciju s bljeskalicom sam nekako uspio dobar materijal. Da se razumijemo, s nekim drugim objektivom bih izvukao bih isti materijal i isto imao probleme s fokusiranjem. Jer kada je mrak – tada je i meni mrak na očima za fotkanje. Nema tog objektiva koji će tada dominirati.
Unatoč tome, situacije u kojima ima solidnog svjetla objektiv dobro podnosi. Dogodi mi se nekada da se i A9 i A9II pogube i da ne uspijem fokusirati kako bih htio, ali dovoljno dobro poznajem moju opremu pa i znam kako tome doskočiti. U najgorem slučaju, prebacim na manualni fokus i onda uz pomoć peekinga koji Sony ima mogu fokusirati prilično uspješno.
Kada ima dovoljno svjetla, onda nema nikakve brige. Tu se naravno i većina drugih objektiva lijepo snađe. Međutim, malo koji od njih ima otvor blende 1.2. Kada se sve zbroji i oduzme, Sigma 35mm f/1.2, jako se dobro snalazi u gotovo svim situacijama. Posebno u kombinaciji s fotićima koji jako brzo fokusiraju.
Personalizacija
Objektiv ima okruglu AFL tipku, a to u prijevodu znači da nju možete prilagoditi svojim potrebama. U izborniku fotića se može ona podesiti da kod držanja ima neku funkciju. Kod mene je podešeno tako da fokusira na lice/oči pritiskom na nju, tako da ne moram okidač na fotiću stisnuti do pola, nego kliknem gumb na objektivu i samo pritisnem okidač do kraja. Ovo mi se pokazalo praktičnim.
Također vjerujem da je prsten za mijenjanje otvora blende od koristi mnogima, posebno snimateljima. Kod mene je on gotovo uvijek podešen na A, što znači da u fotoaparatu podešavam otvor blende.
Svatko naravno sebi prilagodi ove dvije navedene funkcije po ukusu, a velika je prednost što ih imamo. Imam i neke objektive bez ove programabilne tipke i to mi je baš velika šteta, jer sam navikao fokusirati preko nje.
Zamjerka?
Ako se ide pronaći zamjerka, mnogi će vam fotografi reći da je objektiv težak. On teži nešto malo više od 1 kilograma. Nekome puno, nekome malo. Meni to ne predstavlja nikakav problem, naviknut sam na takve objektive. Obično je neko nepisano pravilo da su skupi objektivi i teški. Možda i to nešto govori o svemu ovome. Iako treba reći da su danas i objektivi sve lakši, imao sam priliku probati novi Sony 70-200mm f/2.8, nevjerojatno kako je to lagan objektiv. Ako težina objektiva igra neku ulogu, onda svakako dobro razmislite. Meni ne igra baš nikakvu, jer kada vidim kvalitetu fotografije, ovo je neka totalno sporedna stvar. Dobro je jer je ovo najveća zamjerka.
Zaključak
Sigma je napravila, i radi, fantastičan posao. Doista ne mogu nikako sakriti oduševljenje što sam kupio ovaj objektiv. Nikada do sada nisam ni imao objektiv s otvorom blende 1.2. Sve je to divno i krasno, ali nekada treba biti i umjeren s pozadinom i njezinim zamućenjem. Ne treba se previše prepustiti u tu igru, jer nema smisla forsirati kadrove na kojima se ne može ni razaznati pozadina, posebno ako je ona nekada važna. Zato meni i nije problem nekada pritvoriti blendu, ali znati da imam mogućnost na blendu 1.2 je neka druga dimenzija. Čisto uživanje. Ovaj objektiv dobar je dokaz da ako se nekada negdje i opečemo putem, da je dobro dati drugu priliku, jer tehnologija napreduje, a greške se ispravljaju putem.
U nastavku pogledajte XXL galeriju snimljenu objektivom Sigma 35mm F1.2 DG DN.
